Borba protiv bretelica: Univerzitet u Sarajevu zabranjuje bretele, dekolte, mini suknju, štikle, šminku, tetovažu…

Bosanskohercegovačko društvo do sada je više patilo pod nekim kravatama nego zbog bretelica

Prof. dr. Vedad Smailagić, profesor germanističke lingvistike na sarajevskom Filozofskom fakultetu, u svom tekstu kritički se osvrće na prijedlog da se na Univerzitetu u Sarajevu uvede “Kodeks ponašanja i oblačenja uposlenika i studenata” ovoga univerziteta, koji propisuje niz zabrana. Smatrajući i sam da, kako kaže, univerzitet nije plaža, ipak smatra da “ne možemo zabraniti sve što nam se ne sviđa”. Evo zašto…

Piše: Prof. dr. Vedad SMAILAGIĆ

Univerzitet u Sarajevu pokrenuo je donošenje Kodeksa ponašanja i oblačenja uposlenika i studenata ovoga univerziteta. Ovaj kodeks formuliran kroz 16 članova na 6 stranica sadrži mnoge propise kojima se nastoje spriječite stvari za koje bi većina građana rekla da im i nije mjesto na univerzitetu. Međutim, uzmemo li u obzir da na evropskim javnim univerzitetima ne postoji nešto kao kodeks oblačenja za studente, moramo si postaviti pitanja: Zašto sad to?

Najprije treba reći da kodeks u onome dijelu koji se tiče uposlenika nije uopće potreban, jer sve ono što se kod uposlenika nastoji regulirati kodeksom može biti reguliranom radnim ugovorom: Npr. da se ne smije dolaziti pijan na posao. Ali kodificiranja ponašanja studenata na jednom javnom univerzitetu zalazi u lične slobode pojedinaca, što se naročito ogleda u predloženim zabranama kod oblačenja.

Prijedlog glasi da se na Univerzitetu nosi poslovna-ležerna odjeća, a zabranjeno bi bilo nositi: odjeću koja otkriva stomak, leđa ili duboki dekolte, odjeću na bretele, prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeća, mini suknju, bermude, šorc i trenerku, papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta, šminku, nakit, tetovažu i piercing te odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih. Vjerovatno sam i sam dio većine građana koja bi rekla da većina od nabrojanog zaista nije prikladna za univerzitet, a naraočito eksplicitne uvredljive poruke. Konačno, univerzitet nije ni plaža pa se i o tome treba voditi računa.

Međutim, osnovni princip modernih evropskih liberalnih demokratija glasi: Ne možemo zabraniti sve što nam se ne sviđa. Govorimo o onim demokratijama i o onim zemljama u kojima svoju budućnost vide mnogi mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine ali i iz cijelog nerazvijenog svijeta. Te zemlje u pravilu nemaju slične univerzitetske kodekse. I to iz dobrih razloga.

Vjerovatno sam i sam dio većine građana koja bi rekla da većina od nabrojanog zaista nije prikladna za univerzitet, a naraočito eksplicitne uvredljive poruke. Konačno, univerzitet nije ni plaža pa se i o tome treba voditi računa

Univerzitet u Sarajevu je evropski javni univerzitet i kao takav bi trebao baštiniti ili nastojati što prije usvojiti evropske vrijednosti koje se ogledaju u uvjerenju da je sloboda pojedinca koja ne ugrožava nikoga temeljna vrijednost jednoga društva, što znamo najkasnije od Kanta, ali još i prije njega odnosno još od velikih civilizacija poput grčke, rimske ili rane islamske koje su same temeljeni na slobodi na koncu izrodile moderno liberalno evropsko društvo.

Osim toga, akademska sloboda ne garantuje samo profesorima slobode rada, istraživanja i predavanja, nego se akademska sloboda ogleda i kroz slobodu definiranja i ispoljavanja vlastite ličnosti jednog studenta. Zar neko može polagati nadu u razvoj društva temeljenog na studentima sputanim kodeksima ponašanja?

Svako društvo u razvoju treba kreativnu energiju mladih ljudi koja se to više oslobađa što njeni pojedinci i grupe imaju više slobode. U tome smislu nisu opravdane zabrane i ograničenja koja se pravdaju, kako kaže predloženi Kodeks, „etičkim, moralnim i profesionalnim normama, te opšte prihvaćenim civilizacijskim vrijednostima“. Pa sloboda koja nikog ne ugrožava najveća je civilizacijska vrijednost – to je vrijednost za koju se već vijekovima vode ratovi, a milioni ljudi i dan danas daju svoje životu za tu slobodu.

Kodificiranja oblačenja pogotovo nisu opravdana zato što javni univerzitet ima javnu obrazovnu funkciju koja se ogleda u tome da je javni univerzitet mjesto koje pripadnicima svih svjetonazora, svih uvjerenja, svih socijalnih grupa garantuje pristup obrazovanju. Takav univerzitet je i sam civilizacijsko dostignuće koju je kontinentalna Evropa u zadnjih dvije stotine godina izgradila i na čemu mi u Bosni i Hercegovini moramo još više raditi, kako samohvala o bosanskohercegovačkoj ljepoti različitosti ne bi ostala samo turistička reklama nego zaista opće prihvaćeni obrazac djelovanja.

Da li je tetovirani Lionel Messi moralno i etički gori od Ronalda koji nije tetoviran i da li je ta razlika presudna za njihov profesionalni odnos prema lopti?

U kome smislu tetovaža ili piercing imaju bilo kakav negativan utjecaj na moral, etiku ili negativno djeluju na profesionalni odnos? Je li to možda više problem posmatrača, nego posmatranog? Da li je tetovirani Lionel Messi moralno i etički gori od Ronalda koji nije tetoviran i da li je ta razlika presudna za njihov profesionalni odnos prema lopti?

Univerzitetski kodeks je samo pokušaj unificiranja društva u zamišljene i nasljeđene etičke obrasce kojima se suština pretpostavlja formi. Ovaj konzervativizam u razumijevanju morala u modernom evropskom liberalnom društvu, a Bosna i Hercegovina ulaže veliku energiju da postane dio baš toga društva, više nema svoju opravdanost i guši pravo na samoopredjeljenje pojedinca čime sputava kreativnost, spremnost i želju mladih da za ovo društvo djeluju na način kako to oni znaju i mogu.

Istovremeno, definiranje etike, morala i profesionalizma preko odjeće a ne preko djela čovjeka, jasno nam govori koliko lako smo se spremni odreći mladih ljudi samo zato što vizuelno odudaraju od naših očekivanja. I to u Sarajevu koje se danas ponosi nekada mladim duhovima koji su samo prije nekoliko deseljeća nekom svojom slobodom osnovali i živjeli danas naširoko hvaljeni sarajevski rok i sarajevsku društveno-kritičku filmsku scenu.

Jasno, neće dozvola nekih bretelica ili piercinga sama po sebi djelovati revolucionarno na akademsku zajednicu. Više se tu radi o slobodi za mlade ljude da traže sebe, da pokažu i buntovništvo, da pomjere i granice kako bi društvo u kojemu su prihvatili kao svoje, a ne kao društvo starih.

Eventualni pojedinačni slučajevi neprimjerenog studentskog oblačanja mogu, sasvim sam siguran, biti riješeni razgovorom bilo kojeg dobronamjernog profesora ili profesorice i pojedinog studenta odnosno studentice. Pisani kodeks za to nije potreban

Univerzitet u Sarajevu je naučno-nastavna institucija koja ima mnoge probleme: u svojoj društvenoj opravdanosti, u svome funkcioniranju, u svome razvoju, u zakonski skoro uništenoj akademskoj slobodi, u tehničkoj neopremljenosti, u padu broja studenata i još mnogo čemu, pa bi energiju svih svojih aktera uključujući i sve studente pa i one sa bretelicama, piercingom i tetovažoam, visokim petama i trenerkama trabalo uključiti u opstanak i razvoj Univerziteta i nastojati oko te misije okupiti sve sadašanje i buduće studente, a ne progonom bretelica skretati pažnju sa istinskih problema koji dovode do propadanja naučne relevatnosti samoga Univerziteta u Sarajevu.

Eventualni pojedinačni slučajevi neprimjerenog studentskog oblačanja mogu, sasvim sam siguran, biti riješeni razgovorom bilo kojeg dobronamjernog profesora ili profesorice i pojedinog studenta odnosno studentice. Pisani kodeks za to nije potreban i samo bi ostao još jedan papirni mač u borbi protiv sasvim drugih vjetrenjača.

Konačno, bosanskohercegovačko društvo do sada je više patilo pod nekim kravatama nego zbog bretelica.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)